Uz Savu u Sloveniji

Ovog ponedjeljka Hrco i ja krenuli smo na vožnju biciklima. Nismo imali detaljan plan niti smo znali gdje ćemo ići, već smo se pouzdali u trenutnu inspiraciju i jutarnju kavu da nas odvedu u zanimljiv dan u prirodi. Hrco je nagovarao da idemo prema Lonjskome Polju, ja sam htio ići u Pitomaču. Ne znam točno zašto, ali mislim da to ima veze s pjesmom koja mi je danima u glavi: “Pii-tooo-maa-čaaa ale ale ale, ale ale ale…”. Turbo Limach Show ostavio je svoje posljedice.

Na kraju je, kao nelogičan kompromis, odluka pala na Sloveniju i Savu. Bicikle smo stavili na vlak za Harmicu i krenuli prema našem kulturnijem susjedu. Prvih nekoliko kilometara nakon granice motamo se oko, za Hrvate popularnih, šoping destinacija što nam na lica stavlja kombinaciju “meh” i “zijev” izraza. Nakon Krškoga spajamo se na cestu uz Savu i doživljaj se dramatično mijenja.

Većinu vremena vozimo se po nasipu uz tihu Savu, srećemo tek pokoji par u šetnji i kojeg ribiča. Ponedjeljak je i ljudi rade, lupkaju po tastaturama u zatvorenim prostorijama. Sava, začudo, teče i ponedjeljkom, mirna i moćna. Upijamo listopadsko sunce koje se odbija o Savu, uživamo u zelenim brežuljcima i tišini te pijemo radlere na željezničkoj stanici. Hrco komentira da ga Slovenija nikad nije razočarala, ja se u svom neiskustvu slažem.

Kako nas brine skori zalazak sunca, razmišljamo kako se vratiti doma. Zaključujemo da je bolje da idemo samo ravno, već ćemo naići na vlak koji će nas vratiti na granicu. Na putu prema Zidanome Mostu prelazimo preko predivnog starog mosta i nastavljamo vožnju uz ne tako više mirnu Savu.

Gladni i žedni stajemo u malome industrijskom gradiću Hrastniku gdje jedemo pizzu i pijemo Laško. U Hrastniku nema previše turista pa nas Barbara, koja radi u pizzeriji, pomalo začuđeno ispituje otkuda smo i zašto smo došli baš ovdje. Na kraju ispada da Barbara piše za lokalni portal,te nas fotografira za članak koji će objaviti.

Oraspoloženi hranom, pivom i izvjesnom planetarnom slavom 🙂 žurimo na vlak koji nas vozi prema Hrvatskoj. Za dva sata smo u Zagrebu, opet uz Savu. Malo je prljavija i sivija, ali jednako moćna i zanimljiva.

karta

slika002

slika003

dsc_0059

dsc_0108

dsc_0137

dsc_0148

slika001

novine

5 misli o “Uz Savu u Sloveniji

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s